„Stega Svetog Petra Cetinjskog nije bila običan dogovor, niti trenutni politički čin. Ona je bila zavjet – zavjet naroda samome sebi da će iznad svih razlika staviti opstanak, iznad svih slabosti zajedništvo, a iznad svakog iskušenja – slobodu“, poručio je mitropolit Boris.

U organizaciji Crnogorske pravoslavne crkvene (CPC) opštine Nikšić, sinoć je održana svečana akademija povodom 230 godina od donošenja Stege Sveti Petar Cetinjski iz 1796. godine – istorijskog dokumenta koji je postavio temelje narodnog jedinstva, sloge i odgovornosti prema zajedničkom dobru, saopšteno je iz CPC.

Pred nekoliko stotina posjetilaca okupljenih u Nikšiću, o istorijskom, duhovnom i državotvornom značaju Stege govorili su profesor Radovan Damjanović, Prof.dr. Branislav Radulović predśednik Udruženja pravnika Crne Gore, Prof.dr. Nebojša Vučinić podpredśednik DANU i mr. Ivan Jovović predśednik Matice Crnogorske dok je programom kao moderator rukovodio protojerej-stavrofor Stefan Marković.

Poseban utisak na prisutne ostavilo je nadahnuto obraćanje mitropolita Crnogorske pravoslavne crkve Borisa, koji je istakao da Stega nije bila samo politički dogovor svoga vremena, već trajni zavjet naroda da iznad svih podjela stavi slobodu, opstanak i zajedništvo.

„Stega Svetog Petra Cetinjskog nije bila običan dogovor, niti trenutni politički čin. Ona je bila zavjet – zavjet naroda samome sebi da će iznad svih razlika staviti opstanak, iznad svih slabosti zajedništvo, a iznad svakog iskušenja – slobodu“, poručio je mitropolit Boris.

Podsjetio je da je Sveti Petar Cetinjski, u vremenu plemenskih podjela, krvnih osveta i unutrašnjih sukoba, razumio da narod najveću opasnost ne trpi od spoljnog neprijatelja, već od sopstvene nesloge.

Govoreći o istorijskim prilikama krajem XVIII vijeka i složenim odnosima sa guvernadurima, mitropolit je naglasio da su iskušenja kroz istoriju mijenjala svoj oblik, ali ne i suštinu, te da su lični interesi, nepovjerenje i razjedinjenost uvijek predstavljali najveću prijetnju zajedničkom dobru.

„Narod ne pada samo kada ga neko napadne, nego kada se sam razjedini. Kada se brat okrene protiv brata. Kada se riječ izdigne iznad istine, a interes iznad zajedništva“, kazao je mitropolit Boris, pozivajući na sabornost, povjerenje i odgovornost.

On je poručio da je poruka Stege danas jednako snažna kao i 1796. godine – da bez jedinstva nema snage, bez povjerenja nema trajanja, a bez odgovornosti nema istinske slobode.

Tokom večeri govornici su, svaki iz svog ugla, ukazali na istorijski značaj Stege kao jednog od najvažnijih dokumenata crnogorske državnosti i duhovnosti, ističući da je ona predstavljala temelj okupljanja naroda oko zajedničkih vrijednosti i odbrane slobode.

Svečanost je protekla u dostojanstvenoj atmosferi, uz snažne poruke da ideja sabornosti, koju je prije 230 godina utemeljio Sveti Petar Cetinjski, ostaje trajna obaveza i savremenih pokoljenja. Nekoliko stotina prisutnih ispratilo je skup dugotrajnim aplauzima, potvrđujući da nasljeđe Stege i danas predstavlja živu inspiraciju za očuvanje jedinstva, slobode i opšteg dobra Crne Gore.

Iz Crnogorske pravoslavne crkve najavljeno je da će se program obilježavanja velikih jubileja iz vremena Svetog Petra Cetinjskog nastaviti i tokom godine, kroz obilježavanje 230 godina od slavnih pobjeda u bitkama na Martinićima i Krusima, koje predstavljaju jedne od najznačajnijih događaja u istoriji borbe Crne Gore za slobodu i očuvanje državnosti.

U Nikšiću obilježeno 230 godina od donošenja Stege Svetog Petra Cetinjskog: Poruka saborno

U Crkvi Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju danas je svečano proslavljen praznik Svetog Ivana Crnojevića, koji je ujedno i hramovna slava ovog svetilišta Crnogorske pravoslavne crkve.

Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski Boris, uz sasluženje sveštenstva, u prisustvu vjernika, prijatelja i dobrotvora Crnogorske pravoslavne crkve.

Ovogodišnja proslava imala je poseban značaj jer se navršilo jedanaest godina od osvećenja hrama posvećenog Svetom Ivanu Crnojeviću. Iz Crnogorske pravoslavne crkve podsjećaju da se u ovom hramu čuvaju mošti Svetog Antonija, mitropolita crnogorskog i obnovitelja Crnogorske pravoslavne crkve, kao i čestice moštiju svetih apostola Petra i Pavla i Časnog krsta Gospodnjeg.

Povodom hramovne slave mitropolit Boris sa sveštenstvom uputio je molitve za mir, zdravlje i blagostanje svih vjernika i građana Crne Gore.

Na Cetinju proslavljena slava Crkve Svetog Ivana Crnojevića

"Crnogorska pravoslavna crkva neće prihvatiti da se pravnim nasiljem, zloupotrebom državnih institucija i ignorisanjem sudskih presuda poništava njena autonomija i ugrožavaju prava njenih vjernika", navodi se u saopštenju.

Već treću godinu Ministarstvo pravde Crne Gore sprovodi, po našem uvjerenju, kontinuirano pravno i institucionalno nasilje nad Crnogorskom pravoslavnom crkvom, njenim svještenstvom, vjernicima i zakonito izabranim Mitropolitom Borisom. Umjesto da bude garant zakonitosti i zaštite ustavnog poretka, Ministarstvo svojim postupanjem onemogućava vjernicima i svještenstvu Crnogorske pravoslavne crkve da ostvaruju svoja Ustavom i međunarodnim pravom zagarantovana ljudska i vjerska prava, navodi se u saopštenju Kabineta Arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita Crnogorskog Borisa.

Kako se navodi, posebno zabrinjava činjenica da je Upravni sud Crne Gore u dva navrata poništio nezakonita rješenja Ministarstva pravde, jasno ukazujući na njihove pravne nedostatke.

„Međutim, umjesto da postupi po obavezujućim pravnim shvatanjima Upravnog suda, ministar pravde Bojan Božović potpisao je i treće negativno rješenje, koje se čekalo godinu i pet mjeseci jer Upravni sud je poništio rješenje 25.februara 2025.godine. Ovo rješenje Ministrstva nastavlja praksu ignorisanja sudskih odluka i urušavanja načela vladavine prava. Još ozbiljnije je to što se Ministarstvo pravde direktno miješa u unutrašnju organizaciju Crnogorske pravoslavne crkve i izbor njenog poglavara, iako za to nema nikakvo ustavno ni zakonsko ovlašćenje. Država nema pravo da određuje ko je poglavar jedne vjerske zajednice niti da odlučuje o pitanjima koja pripadaju isključivo njenoj autonomiji“, stoji u saopštenju.

Kako podsjećaju, Crnogorska pravoslavna crkva je na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju izabrala sva tri svoja poglavara - 31.10.1993. godine Svetog Antonija (Abramovića) Mitropolita Crnogorskog, 31.10.1998.godine Mitropolita Mihaila Dedeića i03.09.2023.godine Mitropolita Borisa Bojovića.

„Posebno je neprihvatljivo što Ministarstvo svoje odluke zasniva pozivajući se na navodni Ustav Crnogorske pravoslavne crkve iz 2010. godine koji nikada nije stupio na pravnu snagu. Akt koji nije stupio na snagu ne može proizvoditi pravno dejstvo niti može predstavljati osnov za odlučivanje bilo kojeg državnog organa. Time Ministarstvo pravde ne samo da pogrešno primjenjuje pravo, već svjesno gradi svoje odluke na pravno nepostojećem aktu“, navode iz CPC.

Dalje ističu da takvim postupanjem Ministarstvo pravde grubo krši:

„Ustav Crne Gore – načela vladavine prava, podjele vlasti, jednakosti pred zakonom, zabrane diskriminacije, slobode vjeroispovijesti, autonomije vjerskih zajednica i obaveze poštovanja sudskih odluka. Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica. Zakon o upravnom postupku. Zakon o upravnom sporu, ignorišući pravna shvatanja i obavezujuće presude Upravnog suda. Evropsku konvenciju o ljudskim pravima – član 6 (pravo na pravično suđenje), član 9 (sloboda vjeroispovijesti), član 13 (pravo na djelotvoran pravni lijek) i član 14 (zabrana diskriminacije). Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima – članove 18 i 26. Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima – članove 2, 7, 18 i 20“, navode iz Kabineta Mitropolita Borisa.

Dalje ističu da ne može biti vladavine prava u državi u kojoj izvršna vlast odbija da poštuje pravosnažne presude sopstvenih sudova.

„Ne može biti jednakosti ako se samo jednoj vjerskoj zajednici osporava pravo da samostalno bira svog poglavara. Ne može biti demokratije ako Ministarstvo pravde preuzima ulogu crkvenih organa i odlučuje o pitanjima koja isključivo pripadaju Crkvi. Crnogorska pravoslavna crkva neće prihvatiti da se pravnim nasiljem, zloupotrebom državnih institucija i ignorisanjem sudskih presuda poništava njena autonomija i ugrožavaju prava njenih vjernika. O svim ovim povredama biće obaviještene nadležne domaće institucije, kao i međunarodne organizacije koje prate stanje ljudskih prava, slobode vjeroispovijesti i vladavinu prava“, navodi se u saopštenju.

Poručuju da istina, pravo i pravda ne mogu biti poraženi administrativnim rješenjima.

„Nijedan ministar nije iznad Ustava, zakona i međunarodnih obaveza koje je Crna Gora preuzela. A Vlada Crne Gore i Ministarstvo Pravde će dobiti ubrzo adekvatan odgovor na ovo pravno nasilje od strane vjernika i svještenstva Crnogorske pravoslavne crkve“, poručuju u saopštenju.

Nastavlja se pravno nasilje nad CPC i Mitropolitom Borisom od strane Ministarstva pravde

Reagujući na dopunjenu krivičnu prijavu koju je protiv njega podnio dio vjernika Crnogorske pravoslavne crkve lojalan mitropolitu Mihailu, jutros je reagovao mitropolit CPC Boris Bojović, navodeći da „teške optužbe, kvalifikacije i tvrdnje ne samo da nijesu istinite i potkrijepljene pravosnažnim odlukama nadležnih organa, već predstavljaju nastavak dugogodišnje kampanje, pokušaja podjela i sukoba unutar Crnogorske pravoslavne crkve“.

- Sa dubokim žaljenjem odbacujemo najnovije optužbe iznijete u ime umirovljenog mitropolita Mihaila protiv Njegovog Blaženstva mitropolita Borisa, svještenstva i vjernika CPC. Ove neistinite tvrdnje samo su nastavak dugogodišnje kampanje s ciljem izazivanja podjela unutar Crkve - navodi se u reagovanju.

Kako kažu, iskazujući puno poštovanje prema 89-godišnjem umirovljenom mitropolitu Mihailu i njegovom višedecenijskom radu, vjeruju da se on nalazi pod snažnim pritiscima spoljnih interesnih centara.

- Vođeni riječima Svetog Vasilija Velikog: „Ne treba pobjeđivati čovjeka, nego zabludu“, pozivamo Crnogorce na hrišćansku ljubav i praštanje. Najveću odgovornost za današnje podjele ne snosi starac u poznim godinama, već oni koji se skrivaju iza njegovog imena. Vrijeme je da Milorad Micko Vukotić, Veseljko Vesko Popović, Lav Lajović, Nebojša Aleksić i Ivan Pajović javno preuzmu odgovornost za svoje djelovanje i politiku koja je dovela do institucionalne blokade CPC, umjesto što se sklanjaju iza umirovljenog mitropolita - piše reagovanju.

Iz Kabineta mitropolita Borisa ukazuju i na ulogu ministra pravde Bojana Božovića i direktora Dragana Radovića, koji odluke donose pod uticajem Crkve Srbije, kršeći Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

- Prošlo je više od godinu dana otkako je Upravni sud Crne Gore (25. februara 2025.) poništio rješenje Ministarstva pravde, a ministar Božović i dalje svjesno ignoriše obavezujuću sudsku odluku i odbija da donese novo rješenje. Pitamo ministra: zašto se sudske odluke ignorišu kada je u pitanju CPC i ko snosi odgovornost za ovu pravnu nesigurnost? - stoji u reagovanju.

Kako naglašavaju, uprkos administrativnom ćutanju, blokadama i pokušajima diskreditacije, rast i razvoj Crnogorske pravoslavne crkve, okupljanje vjernika i obnova njenog života u zemlji i dijaspori ne mogu se zaustaviti.

• Da li su se nalogodavci ovih kampanja uznemirili upravo zbog našeg napretka? Vrijeme će dati odgovor, a istina se ne boji ni vremena ni ispitivanja - zaključuju iz Kabineta mitropolita CPC Borisa.

Kabinet Mitropolita Borisa: „Istina se ne boji ispitivanja, kao što se zlato ne boji vatre“

Iz Kabineta Arhiepiskopa Cetinjskog i Mitropolita Crnogorskog Borisa reagovali su na tekst Pobjede pod nazivom „CPC u najdubljoj krizi od obnove: raskol, ograničena podrška i borba za legitimitet".

Njihovo reagovanje prenosimo u cjelosti:

„Povodom teksta u kojem se pokušava predstaviti da je Crnogorska pravoslavna crkva navodno obilježila tri decenije od obnove u stanju „najdubljeg raskola“, dužni smo da radi istine, vjernika i ukupne crnogorske javnosti odgovorimo činjenicama. Prije svega, potrebno je jasno reći da je netačna tvrdnja da je izbor Mitropolita Borisa Bojovića izvršen mimo tradicije, poretka ili istorijske prakse Crnogorske pravoslavne crkve.

Sva tri poglavara obnovljene Crnogorske pravoslavne crkve izabrana su na identičan način – na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju. Sveti Mitropolit Antonije Abramović izabran je 31. oktobra 1993. godine. Mitropolit Mihailo Dedeić izabran je 31. oktobra 1998. godine. Mitropolit Boris Bojović izabran je 3. septembra 2023. godine. Svi su izabrani na istom mjestu, od strane istog istorijskog subjekta crnogorskog naroda okupljenog na Opštecrnogorskom zboru. Zbog toga se postavlja jednostavno pitanje: ako je izbor Mitropolita Borisa nelegitiman, da li to znači da su nelegitimni bili i izbori Svetog Mitropolita Antonija i Mitropolita Mihaila?

Ne može ono što je bilo zakonito, legitimno i prihvatljivo 1993. i 1998. godine odjednom postati nezakonito i neprihvatljivo 2023. godine samo zato što rezultat ne odgovara pojedincima koji su izgubili podršku naroda i sveštenstva. Opštecrnogorski zbor nije politički skup, kako ga pojedini pokušavaju predstaviti, već istorijska institucija crnogorskog naroda i Crnogorske Pracoslavne Crkve kroz koju su vjekovima donošenje najvažnije državne, nacionalne i crkvene odluke. Upravo je na takvom zboru obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva i upravo na takvom zboru birani su njeni poglavari.

Posebno je važno naglasiti da je prva odluka koju je Mitropolit Boris predložio Opštecrnogorskom zboru bila proglašenje blažene uspomene dostojnog Mitropolita Antonija Abramovića za svetitelja Crnogorske Pravoslavne Crkve. Time je iskazano poštovanje prema duhovnom velikanu koji je obnovio CPC i udario temelje njenog savremenog postojanja. Jer svako ko ga je poznavao rekao je :"Sveti Vladika Antonije" To nije bio presedan, već nastavak crnogorske istorijske tradicije.

Podsjećamo da je i Sveti Petar Cetinjski svoje mjesto u narodnom poštovanju i svetiteljskom kultu dobio kroz saglasje Crkve i crnogorskog naroda okupljenog na Opštecrnogorskom zboru i na prijedlog Mitropolita Petra II Njegoša.

U javnosti se često govori o navodnom kršenju Ustava Crnogorske pravoslavne crkve, a istovremeno se prećutkuje jedna veoma važna činjenica. Član 68 Ustava CPC propisuje da taj akt stupa na snagu nakon objavljivanja u službenom glasilu Crnogorske pravoslavne crkve „Lučindan“. Međutim, procedura predviđena samim Ustavom nikada nije sprovedena na način kako je propisano. Zbog toga je godinama postojalo ozbiljno pravno pitanje njegove pune pravne valjanosti i primjenljivosti.

Još važnije od toga jeste činjenica da organi predviđeni tim Ustavom nijesu funkcionisali godinama. Sveti sinod nije radio u punom sastavu, Mitropolitski savjet nije vršio svoju funkciju, a ključne odluke nijesu donošenje kroz redovne institucije. Upravo zbog toga došlo je do potrebe da se pitanje budućnosti Crnogorske pravoslavne crkve vrati onome odakle je i potekla njena obnova – Opštecrnogorskom zboru. Zbog toga odlučno odbacujemo i tvrdnju da u Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi postoji raskol. Raskol podrazumijeva razdvajanje u vjeri, crkvenom učenju ili postojanje dvije suprotstavljene crkve. Takva situacija ne postoji.

Mitropolit Mihailo nije lišen sveštenog čina, nije lišen dostojanstva i nije izopšten iz Crkve. On je, zbog poodmaklih godina i nemogućnosti da aktivno upravlja crkvenim poslovima, umirovljen uz puno poštovanje njegove istorijske uloge u obnovi Crnogorske pravoslavne crkve. Njemu pripadaju sve počasti koje pripadaju umirovljenom poglavaru Crkve i niko ne osporava njegov doprinos obnovi CPC nakon 1998. godine. Crnogorska pravoslavna crkva ne vodi borbu protiv Mitropolita Mihaila. Naprotiv, poštuje njegov doprinos i mjesto koje mu pripada u istoriji savremene CPC.

Pitanje koje je otvoreno 2023. godine nije bilo pitanje njegove ličnosti, već pitanje budućnosti Crkve i njene sposobnosti da odgovori na izazove vremena. Najbolji odgovor na sve optužbe nijesu riječi nego rezultati. Za svega dvije i po godine službe Mitropolita Borisa ostvareni su rezultati kakve Crnogorska pravoslavna crkva nije imala decenijama. Prenesene su mošti Svetog Antonija Abramovića u crkvu Svetog Ivana Crnojevića na Cetinju. Obnovljen je rad Svetog sinoda i Mitropolitskog savjeta.

Crnogorska pravoslavna crkva dobila je na Cetinju oko 9.000 kvadratnih metara zemljišta zahvaljujući dobrotvoru Ljubu Vučkoviću. Kupljena je kuća sa okućnicom preko puta crkve Svetog Ivana Crnojevića. Pokrenute su aktivnosti za kupovinu zemljišta i izgradnju manastira u Podgorici. Osnovane su crkvene opštine u Njujorku i Čikagu. Uspostavljen je Vikarijat u Rumuniji. Danas Sveti sinod broji Mitropolita, pet episkopa i tri svještenika. Crnogorska pravoslavna crkva u Crnoj Gori i dijaspori ima ukupno 46 svještenika i đakona.

Formiraju se novi duhovni centri i parohije. Broj vjernika koji prisustvuju bogosluženjima neprestano raste. Na Trojičindanskom saboru na Čevo okupilo se više od 600 vjernika i prijatelja Crnogorske pravoslavne crkve. U proteklom periodu obavljeno je više hiljada krštenja, vjenčanja i drugih svetih tajni. Sve ovo ostvareno je bez ijednog centa pomoći države, isključivo zahvaljujući vjeri, radu i prilozima vjernika i prijatelja Crnogorske pravoslavne crkve. Posebno je značajno istaći da je Crnogorska pravoslavna crkva dobila dva sudska postupka pred Upravnim sudom Crne Gore protiv Ministarstva pravde. I pored pravosnažnih odluka suda, ministar pravde već duže od godinu i po odbija da postupi u skladu sa zakonom i donese odluku o pitanju odgovornog lica Crnogorske pravoslavne crkve.

Umjesto poštovanja zakona i sudskih odluka, svjedočili smo pritiscima, opstrukcijama, medijskim kampanjama, lažnim optužbama i pokušajima kriminalizacije ljudi koji rade na obnovi i jačanju Crnogorske pravoslavne crkve. Takvi pritisci išli su toliko daleko da su vršeni i pretresi objekata u kojima borave Mitropolit Boris i njegovi najbliži saradnici.

Međutim, nijedan pritisak nije zaustavio razvoj Crnogorske pravoslavne crkve. Dok pojedini pišu tekstove o navodnom rasulu, činjenice govore drugačije. Crnogorska pravoslavna crkva danas ima aktivan Sveti sinod, razvijenu mrežu sveštenstva, nove crkvene opštine u dijaspori, nove crkvene posjede, nove duhovne centre, sve veći broj vjernika i jasnu viziju budućnosti. Zato odbacujemo pokušaje da se stvaranjem medijske slike o „raskolu“ prikriju rezultati koji su ostvareni u veoma kratkom vremenu. Istina je jednostavna.

Crnogorska pravoslavna crkva nije podijeljena zbog izbora Mitropolita Borisa. Crnogorska pravoslavna crkva prolazi kroz proces obnove, institucionalnog jačanja i duhovnog preporoda. Ona danas nastavlja put koji je 1993. godine započeo Sveti Antonije Abramović, a koji su nastavili svi oni koji su vjerovali i vjeruju u pravo crnogorskog naroda na svoju autokefalnu, slobodnu i dostojanstvenu Crkvu. Istorija neće suditi po političkim pamfletima i medijskim konstrukcijama, već po djelima, rezultatima i istini.“

Kabinet Mitropolita Borisa: Sva tri poglavara obnovljene CPC izabrana na identičan način - na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju

Crnogorska pravoslavna crkva i ove godine je na Čevu tradicionalno obilježila Trojčindan, manifestaciju koja se održava već šestu godinu zaredom.

Tim povodom služena je Sveta arhijerejska liturgija, koju je predvodio Njegovo Blaženstvo Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski Boris, uz sasluženje episkopata i sveštenstva Crnogorske pravoslavne crkve.

Poglavar Crnogorske pravoslavne crkve, mitropolit Boris, kazao je za RTV Cetinje da je obilježavanje Trojčindana već postalo ustaljena tradicija.

Ovo je šesta godina kako se Trojčindan proslavlja na Čevu i to je već postala tradicija. Ujedno, navršava se sedam godina od moje hirotonije za episkopa, pa taj dan svake godine obilježavam upravo ovdje – rekao je mitropolit Boris.

On je istakao da je Crnogorska pravoslavna crkva nedavno dobila još jednog episkopa, te da je ovogodišnje okupljanje po tome bilo posebno.

Imali smo hirotoniju novog episkopa, što znači da sada imamo još jednog vladiku. Ove godine prvi put na Čevu služilo je šest vladika, zajedno sa sveštenstvom Crnogorske pravoslavne crkve – kazao je on.

Nakon liturgije upriličen je kulturno-umjetnički program, koji je otvoren recitalom Milice Radović. U nastavku programa nastupili su guslari Siniša Ikanović, Rajko Radović, Maksim Filipović, Petar Vujačić, Radovan Vučković, Balša Cogurić i Balša Radović.

Prisutne su potom zabavljali Dejan Škuletić i Jadranka Barjaktarović, koji su svojim nastupima upotpunili proslavu Trojčindana.

Kako je istaknuto, cilj skupa je duhovno i narodno sabiranje, kao i očuvanje tradicije proslave Trojčindana, koju su Crnogorci obilježavali kroz istoriju kao simbol zajedništva i jedinstva naroda.

Događaj je i ove godine okupio veliki broj poštovalaca Crnogorske pravoslavne crkve, kao i goste iz različitih krajeva Crne Gore.

Na Čevu obilježen Trojčindan: Šesta godina tradicije u znaku zajedništva - Cetinjski List

Njegovo Blaženstvo Mitropolit Crnogorski Boris boravio je u pastirskoj i radnoj pośeti crnogorskoj dijaspori u Sjedinjenim Američkim Državama početkom maja 2026 godine, tokom koje je u Njujorku i Čikagu predvodio bogosluženja, razgovarao sa vjernicima i predstavnicima zajednica, te učestvovao u susretima posvećenim očuvanju duhovnog, kulturnog i nacionalnog identiteta Crnogoraca u iseljeništvu.

Pośeta Čikagu protekla je u znaku duhovnog sabranja i jačanja crkvenog života među crnogorskom dijasporom. Mitropolit Boris služio je svetu arhijerejsku liturgiju u crkvi Svetog apostola Andreja, uz sasluženje svještenika Crnogorske pravoslavne crkve koji djeluju na misionarskim parohijama u Teksasu, Mičigenu i Čikagu. Liturgiji je prisustvovao veliki broj vjernika, koji su se okupili da pozdrave mitropolita i uzmu učešće u zajedničkoj molitvi i duhovnom saborovanju.

Poseban značaj pośete predstavlja formiranje Crkvene opštine Crnogorske pravoslavne crkve „Sveti Ivan Crnojević“ u Čikagu, čime je načinjen važan korak u organizovanju i učvršćivanju crkvenog života crnogorske zajednice u ovom dijelu Sjedinjenih Američkih Država. Obraćajući se okupljenim vjernicima, Mitropolit Boris istakao je da očuvanje pravoslavne vjere, jezika, tradicije i nacionalnog identiteta predstavlja svetu obavezu svih Crnogoraca u dijaspori, naglašavajući da crkva mora ostati mjesto okupljanja, međusobnog razumijevanja i duhovnog osnaživanja naroda.

Tokom boravka u Čikagu, Mitropolit Boris pośetio je Kulturni centar „Rumija“ i Islamski centar „Rumija“, gdje su ga dočekali imam Emil efendija Škrijelj, njegovi saradnici i članovi odbora centra. Susret je protekao u prijateljskoj i otvorenoj atmosferi, uz razgovor o životu i radu zajednice u dijaspori, kao i o važnosti međusobnog poštovanja i saradnje među različitim vjerskim i nacionalnim zajednicama.

Kao simbol takvih vrijednosti posebno je istaknuto nasljeđe Bara, grada pod Rumijom, koji vjekovima predstavlja prostor susreta kultura, religija i tradicija. Sagovornici su ocijenili da upravo duh zajedništva, razumijevanja i poštovanja različitosti predstavlja jedan od najvažnijih temelja života naših ljudi u iseljeništvu.

U okviru pośete Sjedinjenim Američkim Državama, Mitropolit Boris boravio je i u Njujorku, gdje se sastao sa predstavnicima crnogorske dijaspore, članovima Crkvene opštine „Sveti Petar Cetinjski“ i brojnim vjernicima. Tom prilikom molitveno je obilježen praznik Rokočkih mučenika, uz zajedničku molitvu za mir, jedinstvo i duhovni napredak crnogorskog naroda, kako u otadžbini tako i širom svijeta.

Pośeta Mitropolita Borisa dijaspori u Njujorku i Čikagu protekla je u svečanoj i dostojanstvenoj atmosferi, potvrđujući snažnu povezanost Crnogorske pravoslavne crkve sa svojim vjernicima u rasijanju. Brojni susreti, bogosluženja i razgovori još jednom su pokazali da dijaspora ostaje važan dio ukupnog duhovnog i nacionalnog bića Crne Gore, kao i snažan oslonac u očuvanju njene tradicije, identiteta i duhovnog nasljeđa van granica Crne Gore.

+Boris

Milošću Božjom

Arhiepiskop Cetinjski i Mitropolit Crnogorski   

Episkopatu, Svještenstvu autokefalne Crnogorske Pravoslavne Crkve i

 blagovjernom narodu Crnogorskom 

Vaskrsenje Gospodnje slavi pobjedu života nad smrću, obasjava naše duše i srca cijelog ljudskog roda, podśećajući nas da je smrt samo privremeni san pred radošću vječnog života u Carstvu Nebeskom. Riječi Gospodnje: „Ja sam vaskrsenje i život; koji vjeruje u Mene ako i umre, živjeće.(Jn.11:25). Ove riječi śedoče da je Hristovo Vaskrsenje temelj naše vjere i naše nade, a naročito u trenucima tuge i patnje.

Vaskrsli Gospod okuplja Nebesku i Zemaljsku Crkvu u jedno Tijelo Hristovo i poziva nas da budemo živi śedoci Njegove pobjede nad smrću. Naš život, naša djela i naša ljubav prema Bogu i bližnjemu trebalo bi da propovijedaju istinu o Hristu, koji je pobijedio smrt i otkupio ljudsku prirodu.

Budimo pažljivi prema potrebama onih oko nas, naročito u teškim vremenima. Pokažimo milosrđe prema đeci, starima i svima kojima je potrebna naša pomoć i utjeha. Neka naša srca budu otvorena, a naše porodice domovi molitve i ljubavi.

 Neka mir ispuni naše duše i domove. Neka se istina Vaskrsenja useli u srca, okrijepi dušu i učvrsti vjeru svih koji traže put ka sebi, svojoj crkvi i državi.

Posebno pozivam sve Crnogorce i Crnogorke, u zemlji i u dijaspori, da se u ovom najvećem prazniku okupimo u vjeri i jedinstvu, da obnovimo naš duhovni život, očuvamo tradiciju i identitet, i budemo podrška jedni drugima. Neka ovaj Vaskrs bude prilika da jačamo zajedništvo našeg naroda i iznova potvrđujemo našu vjeru i pripadnost Bogu i Njegovoj Crkvi.

U ovom svetom danu pozivam sve nas da se ujedinimo i u molitvi za čitav svijet: da svi ljudi i sve zemlje dožive mir, da njegujemo ljubav, praštanje i zajedništvo. Naše molitve treba da budu svjetlo koje osvjetljava put ljudskom rodu, donoseći utjehu.

Slaveći Vaskrsenje, slavimo i nepokolebljivu nadu u vječnost naše vjere i naše države. Neka ovaj praznik pobjede dobra nad zlom, svjetlosti nad tminom, povrati zalutale pod okrilje svoje svete Crnogorske pravoslavne crkve, da zajedno, u miru i bratskoj slozi, gradimo budućnost naše Crne Gore.

Hristos Vaskrse!

Vastinu Vaskrse! 

o Vakrsu 2026.godine Gospodnje

Sa odgovornošću VLADIKE CRNOGORSKOG, sa vjerom i nadom u Božiju milost kao i snagu i mudrost vjerujućeg Crnogorskog naroda, koji je vjekovima znao da kroz neprestanu borbu sačuva slobodu, vjeru i identitet, opstane uz svoju svetu Crnogorsku pravoslavnu crkvu koja nije samo vjerska institucija već i duhovna i istorijska vertikala Crne Gore i śedok svih padova i uzdizanja, objavljujem ovu poslanicu kao zavjet da će Crnogorci imati, kao štu su vazda imali, živu, svoju, narodu i Bogu odanu Crnoj Gori i Crnogorcima posvećenu i sopstvenu Crnogorsku Crkvu.

Crna Gora se uzdizala i izgradila na temeljima koje su ostavili njeni odani vladari i opštehrišćanski sveti Sveti Vladimir Dukljanski i Sveti Ivan Crnojević gospodar Zete/Crne Gore, . Prenoseći Crnogorsku mitropoliju sa Vranjine na Cetinje te postavljenjem prvoga crnogorskoga mitropolita Visariona i vikarnog episkopa Vavilu, bez ičijeg upliva sa strane, te podizanjem zavjetnog Cetinjskog manastira Gospodar s

Sveti Ivan Crnojević usmjerio je duhovno i državno biće Crne Gore

Uz sveti Cetinjski manastir – crkvu Svete Bogorodice Crnogorske, đe je osnovana i prva manastirska škola i štamparija, naša Crkva je bila i ostala sveto mjesto života sa narodom, za narod i za državu. U crnogorskim manastirima nije se učilo samo pismenosti, već i hrabrosti i ljubavi ka Bogu i slobodi. Od tada pa do danas, Crnogorska pravoslavna crkva bila je živa crkva, crkva naroda – crkva vjerujućih pravoslanih crnogorskih hrišćana !

To je bila Crkva, koja nije bila otuđena u svojoj moći i koja nije stajala iznad naroda, bez sluha za njegove patnje, već crkva koja je svojim svještenicima davala krst i zastavu u ruke, da blagosiljaju i brane Crnu Goru.

Kroz vjekove, crnogorski mitropoliti bili su primorani da budu mogo više od crkvenih poglavara. Oni su bili vladari, vojskovođe, prosvjetitelji, nocioci borbe za slobodu. Spajali su nespojivo i branili crnogorske vrleti od strane osvajačke sile koja je na njih nasrtala, uz Crkvu koja je živjela život svog naroda, dijelila njegovu sudbinu i nikada se nije odrodila. Tako se izgradio amanet Svetoga Petra Cetinjskoga, da na mitropolijski tron Crnogorske pravoslane Crkve, može da śedi samo “rodni Crnogorac od prvih crnogorskih familija”.

Zbog svoga slobodarskog duha Crnogorska pravoslavna crkva, kao i cijeli crnogorski narod, kroz istoriju bila je izložena pritiscima, osporavanjima i pokušajima da se potisne ili izbriše. No, svaki put, upravo zahvaljujući vjerujućem crnogorskom narodu, ona je opstajala i ponovo se uzdizala. Sa narodom je prebolijevala ratove, glad, progone i razaranja, sa narodom je nosila teret teške istorije balkanskih naroda i iznova se obnavljala.

Zato Crnogorska pravoslana Crkva nije mrtva tradicija, već živa vjera – Crkva, koja istrajava i onda kada drugi posustaju.

Istorija i bolne rane nas uče da kao 1918. godine, kada je prvi put u crnogorske crkve i manastire nasilno uvedena “strana služba” i kada je Crnogorska crkva nekanonski prestala da postoji nasilinim aktom tuđega vladara, kako mudro upozorava i Bogišić “da ko pravo svjoje zapušta, nek sebe krivi ako ga izgubi” - sami smo krivi ako svoju Crkvu izgubimo.

Od tada, od te nesretne godine “prisajedinjenja”, mnogi vjerujući Crnogorci su se otuđili od Crkve, ne zato što su izgubili vjeru, već zato što nijesu željeli da se mole u (etnofiletskoj)  crkvi koja više nije bila njihova.

Međutim, snagom volje, vjere i ljubavi prema Bogu i tvrdom voljom i vjerom Crnogoraca na Lučin dan 1993. godine na Opštecrnogorskom zboru na Cetinju obnovljena je naša sveta Crnogorska Crkva i izabran Crnogorski vladika sveti Antonije i taj čin se ne smije izdati, niti se danas, zbog nedaća i stranog uticaja smije odustati.

Stoga danas, moramo biti ne samo śedoci već i nosioci ponovnog buđenja Crnogorske pravoslavne crkve, koja se snagom njenog svještenstva i vjerujućeg naroda iznova sabira u svoj duhovnoj i Bogu odanoj misiji.

Sve više vjernika dolazi na liturgije, koje se služe pred narodom koji stoji uspravno, svjestan ko je i kojoj crkvi i državi pripada. Obavlja sve više krštenja, đe roditelji krštavaju svoju đecu u vjeri svojih predaka. Sve je više vjenčanja, đe se mladi ljudi zavjetuju na ljubav i zajedništvo pred Bogom u svojoj crkvi, na svom crnogorskom jeziku i u svom duhovnom domu. To nijesu samo vjerski obredi, to su znaci vitalnosti i života. To su potvrde da je Crnogorska pravoslavna crkva živa crkva , crkva vjerujućeg crnogorskoga naroda.

To je dokaz da se ne prihvata asimilacija koja ovog puta ne dolazi silom, već tiho, kroz zaborav, kroz odricanje od sebe, kroz uvjerenje da je lakše biti neko drugi nego biti ono što jesi. Zato je sabranost oko sebe i oko svoje Crnogorske Crkve je pitanje i opstanka, jer sam narod koji ima svoju duhovnost, svoju kulturu, i svijest o svojoj istoriji može da traje i opstaje.

Stoga danas, kada smo na putu da postanemo i dio velike familije prosvijećenih evropskih naroda, uradimo to na bazi sopstvenog vjekovima trajućeg identiteta, jer Evropa nije zajednica onih koji se “odriču sebe”, već onih koji znaju ko su, odakle dolaze, šta nose sa sobom i kuda žele da se u budućnosti usmjere.

Bez vlastite crkve, vlastite duhovnosti i istorijskog pamćenja, Crnogorci bi bili samo ime bez sadržaja, potuđeni i izgubljeni, dok ne bi nestali sa scene. Sa Crnogorskom pravoslavnom crkvom, oni su narod sa dubokim korijenima i jasnim putem, koji stoji na temeljim sv. Ivana Crnojevića i sv. Petra Cetinjskog koji su znali u koju luku treba dovesti crnogorski brod.

Zato danas pozivam cijeli Crnogorski narod da se ujedini u ideji očuvanja

Crne Gore i njenog duhovnog identiteta, kao puta ka vrijednostima koje baštine prosvijećeni i slobodni narodi.

Vratimo se svojoj živoj Crkvi koja je zlatna nit koja spaja i miri nas sa vječnim vrijednostima, ona je stožer koji povezuje pretke sa potomcima.

Dokle god živi Crnogorska pravoslavna crkva i u njoj se služi liturgija,

dokle god se u njoj krštavaju djeca i vjenčavaju mladi, dokle god narod u nju ulazi slobodno i dostojanstveno,

dotle će Crna Gora imati dušu, svoju dušu, dušu koja diše za Crnu Goru,

njenu slobodu i napredak.